jajce

Svaki grad ima svoju historiju, ali jedan od malobrojnih gradova koji brižno čuva veliki dio historije ove zemlje je Jajce. Kada prođete kroz gradske kapije i zaputite se ka tvrđavi, tada pustite zidine da vam ispričaju kako je nastajao grad, branio se i prkosio, bio osvajan i mijenjan i kako se u njemu rađala jedna nova država.

Dolina Plive i Vrbasa je bila nastanjena još u antičko doba, no, grad Jajce se razvija tek u srednjem vijeku (14. i 15. stoljeću). Utemeljitelj grada je Hrvoje Vukčić Hrvatinić.

Prema navodima putopisaca, Vukčić Hrvatinić je odlučio sagraditi Jajce prema kastelu Jaje (Castell del Uovo) u blizini Napulja, pa je tako ovaj gradić i dobio ime. Mada, postoje i neka predanja da su tokom zidanja tvrđave u malter stavljali jaja kako bi bio čvršći, pa otuda i ime grada, dok postoji i legenda o tome da je grad sagrađen na jajolikoj stijeni.

Vodopad u Jajcu

Plivski vodopad u središtu grada Jajca, jedan od dvanaest najljepših na svijetu, nastao je prije 50.000 godina. I nakon toliko godina nemoguće je proći dijelom puta, koji vodi kroz Jajce, a da se ne diviš ovoj prirodnoj ljepoti. Jajce se mijenjalo kroz historiju, mijenjale su se vlasti, ali je vodopad ostao isti. Prelijep i ponosan prkosi vremenu i osvajačima kojih je bilo mnogo. Simbol je kako Jajca tako i Bosne i Hercegovine. Ispod vodopada se rijeka Pliva ulijeva u Vrbas, nakon čega zajedno nastavljaju put prema Savi. Rijeka Pliva pravi mnoštvo ovih sitnih kaskada, vodopada, a posljednja kaskada je oko 20 metara visok vodopad što čini simbol Jajca i BiH.

Tvrđava koja prkosi umjesto dvora

Posjetiti Tvrđavu u Jajcu, doživljaj je grada iz sasvim drugačije perspektive. Tvrđava je smještena nad gradom na 470 m nadmorske visine. Sa zidina Tvrđave se pruža pogled na Jajce i stari grad koji odiše ambijentom starih bosanskih kuća. Za Tvrđavu se pretpostavlja da je postojala još u 13. stoljeću, a građena je i pregrađivana tokom nekoliko stoljeća.

Pored današnjeg ulaza u Tvrđavu nalazi se portal sa kraljevskim grbom porodice Kotromanića iz 15. stoljeća. To je jedini sačuvani kraljevski portal u Bosni i Hercegovini. U Tvrđavi se nalaze objekat Ba- rutane, sagrađen krajem 18. i početkom 19. stoljeća i rezervoar za vodu iz perioda austro-ugarske uprave. Od Tvrđave se prema rijekama Plivi i Vrbasu pružaju od- brambene zidine s Medvjed kulom i Travničkom kapijom na istočnom zidu i Ve- likom tabijom, Kulom na Džikovcu, Papaz kulom, Banjalučkom kapijom i Šamića tabijom na zapadnom zidu.

Na putu prema Tvrđavi nalazi se, popularno nazvana, Sahat kula, koja je u srednjem vijeku bila prvobitni ulaz u grad. Pretpostavlja se da je sat na kuli stajao u osmansko vrijeme, te otuda potiče današnji naziv. Tvrđava je otvorena za posjete svakim danom, tokom cijele godine. Ljetno radno vrijeme je od 9.00 do 19.00 sati, dok je zimi spomenik otvoren u periodu od 9.00 do 16.00 sati.

Krunisanje kralja i moći Svetog Luke

Danas Jajce ponosno nosi naziv - Kraljevski grad. Naime, tu je krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u Crkvi Svete Marije. Crkva se nalazi unutar historijske jezgre grada, a puni naziv je Crkva Svete Marije sa Zvonikom Svetog Luke. Naime, kada se kćerka srpskog despota Lazara, Jelena Branković, udala za Stjepana Tomaševića, u miraz je donijela moći sv. Luke Evanđeliste. Tako je uz samu crkvu izgrađen toranj - Zvonik Svetog Luke, koji su radili domaći majstori. Visok je 23,15 metara i danas je jedini sačuvani srednjovjekovni zvonik u kontinentalnom dijelu Balkana.

Crkva je za vrijeme osmanske vlasti pretvorena u džamiju i nazvana Sultan-Sulejmanova džamija. Međutim, dok je objekt korišten kao mjesto za molitvu muslimana nekoliko puta je gorio u požarima, što su mještani shvatali kao znak da se objektu ne smije mijenjati namjena. Nakon požara 1832. godine od zgrade su ostali samo zidovi.

Katakombe

Katakombe se nalaze unutar gradskih zidina, kod Medvjed kule. Spomenik je podzemna crkva isklesana u živoj stijeni. U periodu krajem 14. i početkom 15. stoljeća, moćni vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić dao je nalog da se isklešu Kata- kombe kao mjesto posljednjeg prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća ulaz u Katakombe je nadsveden nadzemnim kamenim trijemom. U predvorju na zidovima stijene, nalaze se nedovršeni reljefi Hrvoja i Hrvojevog grba, te isklesana ženska figura s ljiljanima u ruci. Iz predvorja se ulazi u crkvu građenu u romaničkom stilu, a zasvođenu u gotičkom stilu. Uz pobočne zi- dove, sa strana, u podu, se nalaze grobnice, zasvedene lučnim otvorima.

Na lijevoj strani crkve, u dnu udubine je isklesan dvostruki križ, a lijevo i desno od njega sunce i polumjesec - stari simboli kulta smrti, zagrobnog života i vječnog sna. Iz sredine glavne prostorije, kroz poseban otvor se, preko četiri strma stepenika, ulazi u donji dio Katakombi, neku vrstu kripte. Cijelu sredinu kripte zauzima oltar sa perforacijom u obliku dvostrukog križa, polumjesecom i suncem.

Radno vrijeme Katakombi u periodu od maja/svibnja do oktobra/listopada je sva- kim danom od 9.00 do 19.00 sati. U zimskom periodu (od novembra/studenog do aprila/travnja) radno vrijeme spomenika je svakim danom od 8.00 do 16.00 sati.

Hram Boga Mitre

Mitrej (3./4. stoljeće n.e.) je najstariji nacionalni spomenik u Jajcu. Kult nepob- jedivog boga sunca - Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva, uključujući i provinciju Dalmaciju, u čijim je granicama bio i najveći dio današnje Bosne i Hercegovine.
Pripadnici mitraizma nastojali su smjestiti svoja kultna mjes- ta u pećinama, ali su izgrađivali i male jednoćelijske hramove - speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali ih u zemlju. Takav primjer hrama - spelej izdubljen u stijeni, nalazi se u Jajcu, u istoimenoj ulici i predstavlja jedinstven i rijedak primjer. Reljef prikazuje boga Mitru odjevenog u perzijsku nošnju, s ogrtačem koji leprša, kako jednim koljenom naliježe na bika i lijevom rukom ga drži za gubicu, dok mu desnom rukom zabija nož u srce. Pomažu mu pas, zmija i škorpion.

Reljef Mitre je jedini primjer u BiH na kojem se pored prikaza lučonoša nalaze i dvije slobodne mitraičke skulpture.
Ovaj antički spomenik je slučajno pronađen prilikom izgrad- nje privatnog objekta početkom 20. stoljeća. Novi zaštini objekat od stakla, izgrađen 2012.godine oko Hrama, čini ovaj spome- nik dostupnim svim posjetiocima i bez obaveznog ulaska. Ukoliko posjetioci žele ući u objekat, potrebno je da pozovu broj (0)30 658 268 ili se obrate direktno u Etno muzej Jajca (Zgrada stare osnovne škole u neposrednoj blizini Katakombi).

mitrej01

Mučenička smrt posljednjeg bosanskog kralja

Posebno zanimljivo je predanje o mučeničkoj smrti kralja Stjepana Tomaševića. Pripovijeda se da je sultan Mehmed Fatih II želio zarobiti kralja koji se krio u Ključu te je za njim poslao Mahmud-pašu sa 20.000 konjanika. No, sultanovi podanici nisu uspjeli prići dobro utvrđenom gradu već su počeli pregovarati s kraljem. Mahmud-paša je kralju i njegovoj porodici obećao sigurnost, ali kada se predao obećanje je pogaženo.

Prema predanju, sultan je, da bi umirio svoju savjest, izdao fetvu prema kojoj on kao gospodar nije bio dužan održati riječ svog podanika.

Sultan je htio da kralj pati nakon smrti, pripovijeda se, te je naredio da kralj bude pokopan na mjestu koje se uvijek vidi iz Jajca, ali sa kojeg se ne može vidjeti Jajce. Historičari pišu da su kralju živom oderali kožu i privezali ga za kolac te su njegovo tijelo sahranjivali uz udaranje u bubanj načinjen od njegove kože. ("Jajce u narodnoj predaji", Ališa Softić i Ljiljana Ševo)

Godine 1888. Ćiro Truhelka je iskopao kosti kralja Stjepana Tomaševića i od tada se one nalaze u Franjevačkom samostanu.

 

"Dragi prijatelju, javljam ti se iz grada koji u samom svom središtu ima najlepši vodopad u cijelom carstvu" – pisalo je na razglednici, koju je krajem 19. vijeka u Austrougarskoj, iz Jajca u Prag uputio jedan češki turista.

Jajce se, u pisanom dokumentu, prvi put pominje 1396. godine kada se Hrvoje Vukčić naziva jajačkim ("conte di Jajcze"). Osnivač grada, veliki vojvoda Bosanskog kraljevstva i herceg splitski Hrvoje Vukčić Hrvatinić, čovjek, čije su moći nadilazile i moći kraljeva ostavio je vječan i poseban pečat u razvoju Jajca. Nakon njegove smrti 1416. godine, grad je prešao u posjed kraljevske bosanske porodice Kotromanić, koji su ga pretvorili u jedan od svojih stolnih gradova. U 15. stoljeću Jajce je bilo sjedište bosanskih kraljeva, u kojem je 1461. godine okrunjen posljednji bosanski kralj, Stjepan Tomašević. U pohodu na Evropu, Turci su 1463. godine osvojili Jajce i pogubili kralja, čije se kosti danas čuvaju u Franjevačkom samostanu. Naziv Jajca potječe, najvjerovatnije, od jajolike stijene na kojoj je sagrađena tvrđava.

Sa površinom od 350 km² općina Jajce zauzima centralni dio BiH i zapadni dio Srednjobosanskog kantona. Grad sa bogatom prošlošću, obilježen velikim carstvima, rimskim, turskim, austrougarskim, nazvan prijestonicom bosanskih kraljeva, smješten je na ušću dvije prelijepe rijeke Plive i Vrbasa, te otkriva tragove ljudskih naselja još iz prahistorijskog vremena, a svaki ostatak iz davnina priča svoju priču. Okolne planine, od kojih je najpoznatija Ranča sa Suhim Vrhom, (1431m nadmorske visine), bogate su šumom, mineralima, ljekovitim biljem i divljači. Veliko i Malo Plivsko jezero, koji se nalaze nadomak grada, posjetiteljima pričinjavaju mjesto istinskog uživanja i svojevrsnog odmora, raj za ribolovce, ali i ljubitelje raznovrsnih sportskih aktivnosti. 

Ovaj “muzej pod vedrim nebom“ njeguje više od 22 nacionalna spomenika, od kojih je 10 nulte kategorije. Još od 1979. godine pokrenuta je inicijativa za upis Jajca na Listu svjetske UNESCO-ove baštine,a ponovo je oživljena od 2005. godine. Na području Jajca pronađene su mnoge značajne kulturno-historijske znamenitosti, među kojima se posebno ističe hram boga Mitre, koji je najstariji spomenik u Jajcu i potiče iz 4.st. Ovaj najznačajniji antički spomenik u BiH, otkriven je 1931. godine, a predstavlja staro indoiransko božanstvo Sunca i svjetlosti, čiji su kult iz Male Azije donijeli rimski vojnici. Tvrđava (kastel, citadela) je srednjovjekovna tvrđava, koju je podigao graditelj Jajca. Medvjed kula, koja se ubraja u najstarija fortifikacijska obilježja u BiH predstavlja posljednju odbrambenu kulu izgrađenu između 1448.-1463. godine u bosanskom kraljevstvu. Bitno je još spomenuti i misterioznu katakombu, koja uz sebe veže brojne legende. Nalaze se pod zemljom, uklesane u živu stijenu, a predstavljaju hram i podzemnu grobnicu posljednjeg bosanskog kralja, izgrađene 410.godine. Na desnoj obali Vrbasa, u mjestu Podmilačje, udaljenom 7km od Jajca nalazi se jedina sačuvana crkva gotičkog stila u BiH. Crkva sv. Ive Krstitelja poznata je po tome što svake godine 24. juna na desetine hiljada hodočasnika iz raznih krajeva Evrope dolaze u Podmilačje vjerujući u iscjeliteljsku moć sv. Ive. Među objekte sakralne arhitekture ubraja se i Franjevački samostan izgrađen u XIX stoljeću, u kojem se u staklenom kovčegu čuvaju kosti posljednjeg bosanskog kralja, Stjepana Tomaševića. Kao objekat istočnjačke arhitekture, u centru grada sagrađena je 1753. godine džamija Esme-sultanije, žene bosanskog vezira Mehmed-paše Muhsinovića, te se ubraja među posljednje građevine ove vrste sagrađene pod kupolom na teritoriji BiH. Prema legendi vjeruje se da je mlada sultanija "bolovala od teške bolesti" i da su joj hodže rekle "da će ozdraviti ako podigne zadužbinu.

Grad Jajce predstavlja pozornicu, na kojoj su nastali mnogi važni događaji i dokumenti, ali također iznjedrene su i mnoge znamenite ličnosti, te se svakako pisanim, ali i usmenim predanjima prepričava bogata prošlost ovog grada. Neobični pejzaži i prelijep krajolik, koji stvaraju rijeka Pliva sa veličanstvenim vodopadom, koji se obrušava niz sedru, visoku 21 metar i spada među 12 najljepših vodopada u svijetu, te nestaje u kanjonu rijeke Vrbasa i baš u ovom gradu se ujedinjuju u jedno, svakako vrijedi vidjeti. Ovaj grad ima veliki turistički značaj, te je kapija grada širom otvorena za sve posjetitelje.

Datum posljednje izmjene subota, 02 Maj 2015 21:31

Pogodaka: 11742

Banovići

banovici

Općina Banovići se nalazi na obroncima planine Konjuh. Gradsko naselje Banovići izgrađeno je na obalama rijeke Litve, na prosječnoj nadmorskoj visini od 332 m. Općina se prostire na 185 km2. Prema popisu iz 1991. godine u općini je živjelo 26.507 stanovnika. Prema procjenama na području općine Banovići danas živi cca 29.000 stanovnika. Najstarije poznato naselje na ovim prostorima je pronađeno na brdu Gradina i ono prema ostacima materijalne kulture datira iz prahistorije.

Današnje ime Banovići su dobili prema stećku Božićka Banovića, nadgrobnom spomeniku iz srednjeg vijeka koji je lociran u istoimenom selu nedaleko od grada. Stećak je u obliku sarkofaga sa kamenim postoljem veličine 2,20 x 0,90 x 0,70 m. na prednjoj strani je stiliziran cvijet, a sa bočne strane je natpis na bosančici sljedećeg sadržaja: „Ase leži Božićko Banović, na svojoj zemlji, na plemenitoj Dramešini, a postaviše (stećak) Hlapac i Obodin i Branko sa braćom.“

Osim u Banovićima koji su pripadali župi Dramešin, pronađeno je više nekropola stećaka Stražba, Draganja i Treštenica. Pod ovim imenom župa i naselje se spominju i u turskim izvorima. Ovo ime župe zadržalo se do 19. vijeka. Općina Banovići ima povoljne uslove za razvoj lovnog turizma na obroncima planine Konjuh i ribolovnog na više planinskih rječica: Oskova, Krabanja, Zlača i Studešnica. Planinski motel “Zlaća”, udaljen 12 km od centa Banovića je jedan od najboljih planinsko rekreativnih centara Tuzlanskog kantona. Planinska kućica “Zobik” je poznata svim ljubiteljima prirode širom Bosne i Hercegovine. U selu Pribitkovići nalazi se interesantan pećinski kompleks “Borovac” bogat pećinskim nakitom.

Veliki broj planinskih kuća smještenih u najljepšim predjelima Konjuha predstavljaju posebnu atrakciju i pogodnost za izlete. Mjesto koje privlači veliki broj izletnika jeste Zelemboj. Do izletišta se može stići autom sa Marinog brda. Izletište je naročito posjećeno 2. januara kada veliki broj zaljubljenika u prirodu tradicionalno izlazi na ovo mjesto.

Pored planinskih riječica i pritoka na području općine stvoreno je i egzistira nekoliko vještačkih jezera koja se odlikuju pristupačnošću i čistom vodom. To su prije svega Breštica i Ramičko jezero. Ova jezera su atraktivna kako za kupače tako i za ribolovce.

Banovićka sela takođe imaju svoju turističku ponudu. Pored “Gradine“ u Tulovićima i stećka u Banovići selu, u pribitkovićima 12 km od grada nalazi se pećina Puzavac. Sama pećina u potpunosti nije ispitana, a bogata je pećinskim nakitom.

Kontinentalna i umjereno-kontinentalna klima u Banovićima ima za posljedicu topla ljeta sa pljuskovima i oštre vjetrovite zime sa manjim količinama snježnih padavina. U prosjeku je svaki treći dan oblačno vrijeme s tim sto je ljetna oblačnost kratkotrajna. Najčešći su vjetrovi iz sjevernog kvadranta. Relativno često javlja se i grad.

Datum posljednje izmjene ponedjeljak, 29 Juli 2013 19:01

Pogodaka: 5501

Kakanj

Općina Kakanj zauzima centralni položaj u Sarajevsko-zeničkoj kotlini, privredno najznačajnijem i najgušće naseljenom regionu BiH. Željezničkom prugom Doboj-Sarajevo-Ploče i magistralnim putem Sarajevo-Zenica-Doboj područje Kaknja je povezano sa svim krajevima zemlje, a preko njih sa Evropom i svijetom.

Općina Kakanj pokriva područje od oko 417 km2, koje naseljava 46.000 stanovnika. Područje je bogato ležištima kvalitetnog mrkog ugljena, što je omogučilo da se u Kaknju izgradi Termoelektrana koja je najveća u Bosni i Hercegovini. U općini je razvijena i drvna industrija i proizvodnja cementa.

Kakanj je danas jedan moderan, urbani grad u kome sve vrvi od života i ubrzanog tempa privrednog razvitka, ali koji je i pored toga zadržao bogatu kulturno-historijsku tradiciju i gostoljubivost svojih žitelja. Pored bogate kulturno-historijske baštine, općina Kakanj ima još mnogo toga zanimljivog i lijepog ponuditi svojim gostima.

Na domak Kaknja, 19 km udaljeno od gradskog središta, na nadmorskoj visini od 1.144-1.200 n/m, nalazi se prelijepo izletište Ponijeri, koje je i zračna banja, i planinsko izletište, i zimsko odmaralište, ali i lovačko polazište. U blizini protiču i kristalno čiste rijeke bogate ribom: Marošićka, Mala rijeka, Trstionica, Ribnica i Bukovica.

Na području općine se nalazi veliki broj ugostiteljskih objekata-od kafe-barova, preko restorana, do motela i hotela u kojima se gostima nude vrhunski specijaliteti domaće kuhinje, komforne sobe i brojni zabavni sadržaji.

Datum posljednje izmjene srijeda, 31 Juli 2013 21:46

Pogodaka: 4042

Čelić

Općina Čelić se nalazi na sjeverozapadnim obroncima planine Majevice, na nadmorskoj visini 140 do 350 metara. Općina je osnovana 1993. godine, obuhvata površinu od 140 km2, na kojoj živi 15.000 stanovnika. Najstariji ostaci materijalne kulture na ovom području potiču iz neolita o čemu svjedoče tragovi naselja na lokalitetu Varoš kod Koraja. Iz srednjeg vijeka potiču nekropole stećaka, a iz osmanskog perioda 3 džamije.

Ratarstvo, voćarstvo i stočarstvo karakteristika su ovoga kraja. "Dani jagodičastog voća" su već tradicionalna manifestacija, koja simbolično definira Čelić i njegovu okolinu.

Ljepote obronaka Majevice kazuju da Čelić ima značajne potencijale i za razvoj lovnog turizma.

Datum posljednje izmjene utorak, 30 Juli 2013 21:06

Pogodaka: 1758

Olovo

Olovo je gradić smješten 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli. Olovu se može doći iz pravca Sarajeva, Vareša, Zavidovića i Tuzle. Svaki od njih vodi kroz živopisni planinski ambijent visoke crnogorice optočen bistrim vodotocima bezbroj planinskih vrela i potočića, a sama Krivaja nudi izazovne mogučnosti uzbudljivog raftinga.

U Olovu su još od srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. 
Banjsko - terapeutski i rekreativni centar "Aquaterm" smješten je u samom centru grada na sastavcima rijeka Bioštice i Stupcanice. Ovdje vriju četiri termalna izvora, vrlo ljekovita i sa temperaturom 360C, vrlo su pogodna za zdravstveno-turističku rekreaciju i turizam. U blizini su još dvije rijeke uspjenušana Orlja i plahovita Krivaja, koja sve tri prethodne upija u svoja bujna njedra. 

Crkva Olovske Gospe, Obelisk Tvrtka visok preko 4 metra, Crkvište sv. Roka, samo su neki od povijesno-duhovnih vrijednosti ovog kraja koje, pored povijesno - arhitektonske imaju i svoju edukativnu dimenziju.

Crkva Olovske Gospe, Obelisk Tvrtka visok preko 4 metra, Crkvište sv. Roka, samo su neki od historijsko-duhovnih vrijednosti ovog kraja koje, pored historijsko – arhitektonske, imaju i svoju edukativnu dimenziju. Na oko 38 lokaliteta u okolini Olova ima stećaka i drugih kulturno – historijskih spomenika, među kojima se posebno ističu Obelisk kralja Tvrtka, koji potiče iz XIV.stoljeća, a koji je visok preko 4 metra. Po legendi podignut je nakon ranjavanja kralja Tvrtka u lovu. Crkva Olovske Gospe izgrađena je na temeljima starog Gospinog svetišta koje je podignuto prije šest stoljeća, u čast Gospe Olovske. Stara džamija u Olovu izgrađena je 1716. godine i proglašena ja nacionalnim spomenikom.

Datum posljednje izmjene četvrtak, 01 Avgust 2013 20:39

Pogodaka: 3841

Destinacije u BiH

header-pic2
vmc antena sarajevo
vmc rsg

vipservice

Promo materijali - download


powered by MGE & NCU