Ni na nebu, ni na zemlji - Duh starine na obroncima Bjelašnice

selo lukomir Ako ne znate gdje provesti vikend, a želite doživjeti pravu planinarsku avanturu, prisjetiti se autentične bosanske tradicije, vidjeti stare narodne nošnje ili, ukratko, osjetiti duh prošlih vremena: posjetite Lukomir, najizolovanije selo u Bosni i Hercegovini, koje se prostire na južnim obroncima Bjelašnice, tačnije na 1.495 metara nadmorske visine i gdje je vrijeme kao da je stalo.

Četiri sata pješačenja

Neki kažu najvažnije je da još postoji, da nije izumrlo i potpuno nestalo pod pritiskom vremena. Srećom, u životu ga drže mještani, koji, istina, ovdje žive samo u ljetnim mjesecima, ali kako smatraju mnogi - to je sasvim dovoljno za održavanje života u ovom najvišem selu u BiH.

Dakle, ukoliko se odlučite na pohod u selo Lukomir, za samo nekoliko sati imat ćete osjećaj da ste prošli kroz vremeplov: sa ulica prepunih užurbanih pješaka, buke koju donosi gradski život, naći ćete se na pustim, prostranim pašnjacima, sa pokojim stadom ovaca, između kojih se izvija kameni puteljak koji vodi u nepoznato prostranstvo kojemu kao da se ne nazire kraj.

Do sela nema većih skretanja, a svi oni koji nisu raspoloženi za duga pješačenja, mogu do njega doći i automobilom, doduše lošim makadamskim putem, ali jednosatno truckanje (od Šabića do Lukomira) biva zaboravljeno onog trenutka kada ugledate skupinu kućica na gotovo samoj ivici planine.

Dok pješačimo, nestrpljivo iščekujemo malo selo, sa dvadesetak kuća prekrivenih šindrom od trešnjinog drveta, dedama i nanama koji sjede u avlijama i nazivaju selam posjetiteljima.

I napokon, nakon skoro četiri sata hoda, iz sela Umoljani iznad kanjona Rakitnice, stižemo nimalo umorni na naše odredište. Svježi planinski povjetarac nam je olakšao put po visokim temperaturama, ali svakako i želja za nedostižnim koja nam je dala najviše snage.

Kažu, Lukomir je poznato i specifično selo po mnogo čemu. Zimi je pusto, jer veliki snježni nanosi ovo mjesto potpuno odsijeku od ostatka svijeta. Snijeg ponekad napada i do tri metra. Sve dok snijeg ne okopni, stanovnici Lukomira, koji zimu provode u obližnjim gradovima ili naseljima, tvrde da susjedna sela (Umoljani, Sinanovići, Bobovac itd) nemaju problema sa održavanjem putnih komunikacija. Međutim, Lukomir, zajedno sa selom Čuhovići, ostaje odsječen, jer se putevi ne pročišćavaju. Svi oni koji su se zimi, igrom okolnosti, ipak, našli u selu ili makar u njegovoj neposrednoj blizini, kažu da zna izgledati jezivo. Naziru se samo krovovi kuća, a snijeg bude razgrnut stopama neke divlje životinje.

selo lukomir 2Buđenje iz zimskog sna

Početkom aprila, kada se snijeg polako topi, počinju se nazirati kućice napravljene od kamena, obično sa čardakom i magazom. Tada se mještani, pretežno stariji, vraćaju kućama, a kada još više otopli, marljivo rade u svojim baščama i pripremaju stoku za ispašu. Tada se selo budi iz zimskog sna.

Mještani se nadaju da bi svjež planinski zrak, sjajni pejzaži, bogata ponuda hrane: pite zeljanica i sirnica, koje se peku od domaćih proizvoda, sir, kajmak, mlijeko, mlaćenica, pletene vunene čarape, uz jeftini smještaj i gostoljubive domaćine, mogli postati posebna atrakcija koja će za vrijeme ljetnih mjeseci privući mnogo više turista nego do sada. Stanari ovog sela pričaju da im često dolaze turisti i iz zemalja Evrope, dok se ova destinacija gotovo redovno nalazi na popisu biciklista iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.

Popularnost, onu medijsku, selo je steklo tokom snimanja filma Nenada Đurića "Nebo iznad krajolika", mada mještani tvrde da je na ovim prostorima sniman i film "Gluvi barut" režisera Bate Čengića. Pored toga što predstavlja izvanredan ambijent za snimanje filmova, i sasvim običnim ljubiteljima prirode i planinarenja poput nas mogu pružiti takav isti ambijent, možda čak i bolji - željeli smo "osjetiti" Lukomir.

Jedna nana, koju smo slučajno sreli pored kapije, zovnula nas je na kafu, a tokom ćaskanja kazala nam je nešto motivirajuće: "Bilo bi lijepo da ljudi ovdje dolaze, dok selo još postoji, dok nije izumrlo, da vide, da dožive, jer vidite, djeco, ovo se sve mijenja. Neka nova vremena dolaze". Mislimo se, davno su došla.

Kasnije saznajemo da se nana zove Rahima Čomor (66) i da ima dva sina u Hadžićima kod kojih boravi kada snijeg blokira puteve ka selu. Teško joj se bude, kaže, rastati od svoje kuće i avlije, ali ubijedili su je da će joj biti bolje tamo gdje su njeni, jer zima bude duga i hladna.

lukomir 3Luka mira

Stanovnici Lukomira oduvijek su bili stočari, ali i zemljoradnici. Proizvode i prodaju sir, mlijeko, kajmak, a posebno se raduju Kurban-bajramu, kada unovče veliki broj mladih ovnova. Ovdje uspijevaju i dobro rode krompir, grah, kupus, luk.

Nekada, kažu, selo nije bilo ni približno kao danas. U ne tako davnim vremenima, pričaju starosjedioci, teferičilo se i sijelilo, igralo i pjevalo, upoznavali su se momci i djevojke, a potom udavali i ženili.

Ljubazni domaćini, tradicionalna domaća jela i pogled na kanjon Rakitnice koji seže skoro do Prenja, te pogled na Visočicu, Krvavac, Obalj, uvjerava nas da je posjeta Lukomiru najbolji antistres-tretman. Zapravo postajemo svjesni da je potpuno tačna pretpostavka da je riječ Lukomir nastala od riječi: luka i mir.

Selo postoji i postojat će dokle god u njemu živi makar jedan stanar i, naravno, dokle god, barem u ovim sunčanim danima, posjetitelji i planinari požele ovdje popiti kafu, pojesti sendvič na proplanku ili se jednostavno prepustiti i sunčati u travi.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet sa sajta lista "Oslobođenje" od 5.8.2013.)

header-pic2
vmc antena sarajevo
vmc rsg

vipservice

Promo materijali - download


powered by MGE & NCU