Brčko / Samostan sv. Ante i galerija Šimun

samostan dubrave 001

Dubrave se nalaze u blizini Brčkog, nedaleko od magistralne prometnice Tuzla-Županja. Nedavno oživljeni dubravski samostan nasljednik je samostana osnovanog u 14. stoljeću u obližnjem mjestu Skakava. Samostan u Skakavi naveden je u popisu samostana Bartola Pizanskog 1385. godine.

Nakon pada Bosne pod Turke 1463. godine, on je još pola stoljeća uživao slobodu u okviru Srebreničke banovine. Padom Srebrenika 1512. godine sudbina je samostana postala neizvjesnom. On je vjerojatno nakon nekog vremena porušen, a franjevci su bili prisiljeni napustiti to mjesto.

Godine 1834. sjedište župe je preneseno u Dubrave, ali se to ime ustalilo tek od 1846. godine. Te je godine izgrađen župni stan. Umjesto stare drvene crkvice podignuta je 1869. god. nova od kamena. Godine 1906. podignut je novi župni stan, a donedavna župna crkva (35x15 m) 1927. godine. 1990-ih godina ta je župna crkva potpuno uništena. Izgradnja nove crkve započela je u lipnju 2002. godine po projektu Ivana Strausa.

Godine 1978. izgrađena je nova zgrada župnoga stana i tu je 1982. god. osnovan samostan, odnosno oživljen onaj koji je nekoć postojao u obližnjoj Skakavi. Tako je u Dubravama nastavljen život nekad davno porušenog samostana. Iako novi samostan živi na povijesnom duhovnom nasljeđu, on je po mnogo čemu mladi samostan koji tek stvara vlastitu kulturnu tradiciju. Godine 2001/02. samostan je po planu ing. arh. Zlatka Čolića obnovljen i proširen.

U lipnju 1983. godine, kao prilog proslavi oživljavanja samostana, u Dubravama je otvorena mala galerija umjetnina. Stara je župna kuća renovirana, te je u jednom njezinom dijelu smještena zbirka od nekih osamdesetak eksponata. Zbirka je najvećim dijelom nastala donacijom fra S. Pavića, te fra F. Stjepanovića i dr. U njoj su prezentirani crteži, grafike, slike i skulpture. Zastupljena su djela autora starije, srednje i mlađe generacije, različitih umjetničkih tendencija i smjerova. Među autorima ima i imena, koja drže visoko mjesto u našoj suvremenoj umjetnosti, kao što su Meštrović, Kršinić, Lovrenčić, Mujadžić, Murtić, Šohaj, Rački i dr.

U samostanskom arhivu čuvaju se matice iz 18. i 19. stoljeća. Pod konac turske vlasti u BiH, franjevci su u Dubravama otvorili pučku školu.

Galerija Šimun

U Bosanskoj Posavini, gdje se nalazi Galerija Šimun, franjevačka tradicija stara je više od šest stotina godina. To je šest stotina godina duhovnisti, rada na nadrastanju zemaljskih uvjeta ljudske sudbine. To je šest stotina godina uvažavanja bližnjega i njegove okoline, svega što je ljudski svijest: brata čovjeka i sestrice prirode. Istim putevima kojima se danas kreće posjetilac Galerije Šimun, istim je plavim prizorima koji ga dočekuju u dubini horizonta, nekad se kretao titular Galerije. Rečeni Šimun.

Zbirka fra Stjepana Pavića bosanska je zbirka moderne hrvatske umjetnosti, sa svom širinom i kolateralma što ih takvo određenje sobom nosi. Njezinu glavninu predstavljaju hrvatski kipari i slikari dvadesetog stoljeća. Nastala u relativno kratko vrijeme za oblikovanje ovako reprezentativnog korpusa, ali dugo vrijeme ako se uzmeu obzir da je ona rezultat cijelog jednog ljudsog života, tridesetak godina kolekcionerskog djelovanja – nastala s materijalnim ograničenjma, ali iz dubokih motivacija i velikog znanja – zbirka u Dubravama postala je mjesto gdje se može steći relevantan uvid u razvoj i ponudu hrvatske umjetnosti dvadesetog stoljća, vjerojatno i mjesto bez kojeg se takav uvid ne može steći.

Valja istaknuti da zbirka predmeta sadrži mnoga djela religiozne tematike, nije na nju svedena. To nije zbirka sakralne umjetnosti, premda se, unutar nje, može sustavno očitati i obris takve cjeline. Zbirka međutim zrači duhovnošću, iz duboke odanosti javnoj svrsi, iz napetosti lirskih i dramskih poticaja sakupljača, iz savršene kontrole kvalitete nad isključivošću.

Najstariji “slojevi“ obuhvaćenih umjetnina sadrže, među ostalima, djela Celestina Medovića, Miroslava Kraljevića, Ivana Meštrovića, Gabrijela Jurkića, Mirka Račkog, Karla Mijića, Naste Rojc; ta se prelijevaju u različite rukavce modernizma tridesetih godina, ekspresivizirajuće, neoklasicizirajuće, intimizirajuće, u djelima Vilka Gecana, Marka Rašice, Zlatka Šulentića, Ive Režeka, Omera Mujadžića, Ljudevita Šestića, Antuna Augustinčića, Frana Kršinića, Ernesta Tomaševića i mnogih drugih. Pojedini autori uhvaćeni su u različitim svojim razdobljima, posebno u “kasnim mladostima“. Gotovo nema značajnog stvaraoca druge polovice dvadesetog stoljeća, do današnjeg dana, koji nije zastupljen u zbirci u Dubravama: od Vanje Radauša, Ljube Ivančića, Slavka Šohaja, Branka Ružića, Ede Murtića, Zlatka Price, Antuna Masle, Đura Pulitike, Nives Kavurić – Kurtović, Ivana Lovrenčića, Mladena Veže, Vasilija Jordana, Đure Sedera, Zlatka Kauzlarića – Atača, Zlatka Kesera, Zlatana Vrkljana, Šime Vulasa, Marije Ujević, Željka Lapuha, Kuzme Kovačića...

Niz manje poznatih autora otkriva se u zamijetnoj kvaliteti: kao nedavno preminuli bosanski slikar Ljubo Perčinlić. Svoje su mjesto zauzela neka skrovita imena vezana uz Bosnu, česta u optjecaju a gotovo mimo stručnog znanja, poput Gecanova učitelja Mihajla Timčišna; neki stari slikari na kojima križaljke i sustavi suviše ne inzistiraju, poput Sige Summereckera, odavde napominju svoje značenje. Za cijelu povijest hrvatske umjetnosti pojedini će dijelovi ove zbirke biti nemimoilazna građa. (Željka Čorak)

Promo materijali - download


powered by MGE & NCU